Autoportret iz 1908.
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac411.nsf/AllWebDocs/Nepovratna_ljepota_dekadencije
Tomislav Krizman
Orlovac kraj Karlovca,
21. srpnja 1882.
– Zagreb
24. listopada 1955.
Pohađao je Trgovačku akademiju u Zagrebu gdje je i diplomirao 1903. godine. Istovremeno je učio slikarstvo i grafiku kod Bele Čikoša-Sesije i Mencija Clementa Crnčića te svoje prve radove objavljuje u Životu i Vijencu. Odlazi u Beč gdje od 1903. do 1907. godine studira na Školi za umjetnost i obrt i na Akademiji. Ondje dolazi u dodir s umjetničkom avangardom. Putuje po Francuskoj, Italiji i Švicarskoj te se usavršava u Münchenu. Odlazi zatim i u Makedoniju, Kosovo, Bosnu i Da
...
Opširnije
lmaciju te na svojim putovanjima bilježi osobine krajolika.
Izražavao se u ulju i temperi no najvažniji je njegov grafički opus s naglašenim kontrastima svjetla i tame. Objavio je mape bakropisa: Iz Zagorja, Bosne i Dalmacije (1907.), Motivi iz Beča (1909.), Motivi iz Bosne i Hercegovine (1910.) i dvije mape Motiva iz Makedonije (1917. i 1918.). Od zamišljene četiri mape zajedničkog naziva Jugoslavija u slici objavljene su dvije (Naš Jadran iz 1936. i Bosna i Hercegovina iz 1937.), a iako su dovršene, Srbija i Makedonija te Hrvatska i Slovenija nikada nisu tiskane. Objavio je i knjigu o grafici i grafičkim tehnikama pod nazivom O grafičkim vještinama (1952.).
Radio je i kao ilustrator, opremao je knjige i časopise, a kao scenograf je u duhu secesije radio kostime i nacrte za scenu za opere i drame (Porin Vatroslava Lisinskog, Tristan i Izolda R. Wagnera i Čarobna frula W.A. Mozarta).
Zajedno s Ivanom Meštrovićem, Mirkom Račkim, Nadeždom Petrović, Groharom, Jakopičem i Jamom izlaže u Hagenbundu i Secesiji u Beču. Sudjelovao je na izložbama Društva umjetnosti u Zagrebu, Beogradu i Sofiji, izlagao je na Svjetskoj izložbi u Rimu 1911. godine zajedno s Ivanom Meštrovićem, Tomom Rosandićem, Mirkom Račkim i Ljubom Babićem u paviljonu Kraljevine Srbije. Po prvi je put samostalno izlagao u Zagrebu 1907. godine, a od tada na brojnim samostalnim izložbama u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani.
Radio je kao nastavnik na Obrtnoj školi u Zagrebu od 1912. godine, a od 1922. godine do kraja života je bio profesorom na zagrebačkoj Akademiji.
Bio je redovni član JAZU, jedan od osnivača društva "Medulić", osnivač Proljetnog salona (1916.) i "Djela" (udruženja i zadruge umjetnika za promicanje umjetničkog obrta).